isam smjela oglušiti se kad su me producent “Privlačice” gospodin Martin Grgurovac i urednik “Dukata” hrvatski književnik Miroslav Mađer zamolili da napišem riječ-dvije povodom 30. knjige edicije “Dukat”, čije sam 23 knjige prije netom spomenutoga slavnoga urednika imala čast i zadovoljstvo uređivati. Tako je nastao ovaj prigodni tekst koji želi da ta knjižnica časne tradicije u svom, na neki način jubi-larnom izdanju, ne prođe prešućeno, jer se nipošto ne smije zaboraviti što je ta edicija u slavonskim pa i hrvatskim relacijama značila u vrijeme kad je stvo-rena i kad je u osamdesetim godinama stasala do pune zrelosti i afirmacije. Utemeljena je godine 1981. s namjerom da po-tvrđuje i pronosi ljepotu i vrijednost hrvatske književ-ne baštine slavonskoga podrijetla, koja je slučajno ili namjerno bila zanemarena i potisnuta. Tako je “Dukat” odgovorio na potrebe čitatelja za takvim šti-vom, a čini to i danas, unatoč promijenjenoj i znatno povoljnijoj stvaralačkoj i nakladničkoj klimi. Promišljenim izdavačkim programom, koji se od knjige do knjige verificirao, zahvaćali smo u drago-cjenu baštinu stare, autentične Šokadije tragajući za vlastitošću i bogatstvom njezina bića, za njezinim prepoznatljivim identitetom. Objavili smo njezine kla-sike: Matiju Antuna i Josipa Stjepana Relkovića, Kanižlića, Josipa i Ivana Kozarca, Lovretića, Kosora, Vladimira Kovačića, Matoša, njezine suvremenike: Andrilovića, Mađera, Hunjadija, Šovagovića, Gardaša… Neki su dobili jednu, drugi dvije ili tri knjige, neki pak pretiske… na diku i ponos nekad skromnoga i maloga izdavača “Privlačice”, koja danas broji nizove pojedinačnih izdanja i knjižnica, prigodnih publikacija, razglednica i mapa, kaseta… U tim je početcima “Dukat” uživao posebnu, brižnu pozornost izdavačke kuće. Stoga smo i danas, 20 godina nakon njegova rođenja i odašiljanja u svijet, još uvijek raznježeni i nostalgično sjetni prisjećajući se njegove ne baš uvi-jek lake i politički probitačne povijesti. Krenuli smo s klasičnim djelom izvorne Slavonije i najboljim romanom hrvatske moderne, Đukom Begovićem Ivana Kozarca. Objavili smo tom tragič-nom, prerano preminulom pjesniku i pretisak njegove bolno iskrene, čulne i elegične zbirke Pjesme. Dru-gom smo rasnom šokačkom pjesniku Vladimiru Ko-vačiću sačuvali uspomenu opširnijim izborom pjesama pod naslovom Šokačke varijacije, zbirkom elegičnih tonova o ljepotama i tuzi zavičaja. Dvije su knjige Zbogom Slavonijo predstavile Josipa Kozarca kao društvenoga analitičara (Zbogom Slavonijo I) i kao poznavatelja unutrašnjih svjetova i kriza svojih suvre-menika (Zbogom Slavonijo II). Kosora smo pak zastupili u edicije s tri knjige: Rasap, Požar strasti i Velika autobiografija. Naš izbor potvrđuje da taj svjetski putnik i Europejac svoje najdublje inspiracije duguje slavonskoj ravnici koju je “tako prisno za-volio” (D. Jelčić). Kasnije, kada se mladi izdavač već potvrdio, osmjelio se na tiskanje knjiga starije hrvatske knji-ževnosti. Objavljen je prijevod latinskim jezikom napisane Autobiografije Bartola Kašića, zanimljivo do-kumentarno djelo koje oslikava stanje u Hrvatskoj sredinom XVII. stoljeća. Kada smo godine 1987. tiska-li taj sugestivni putopis o mučnoj zbilji turskoga na-silja, nismo ni slutili da nakon tri i pol stoljeća iz tame srednjovjekovlja nadiru demoni prošlosti koji s našim vremenom tako fatalno korespondiraju. Posebno mjesto pripada “Dukatovim” pretiscima izdanja XVIII. stoljeća. To su Satir Matije Antuna i Kućnik Josipa Stjepana Relkovića. Za tisak ih je pripremio i pogovorima popratio dr. Josip Bratulić, čijem marnom zauzimanju zahvaljujemo i pretisak Svete Rožalije Antuna Kanižlića. U trećem kolu “Dukata” pretežu suvremenici: autobiografska evokacija djetinjstva u Retkovcima i Ivankovu Prije sedam desetIjeća autorice Ivanke Vujčić-Laszowski, Gori lampa nasrid Vinkovaca, izvorna pripovjedačka i muzikološka građa koju je prikupio i za tisak priredio Julije Njikoš, roman Veliki hrast Vlade Andrilovića, društveni i kulturološki portret grada Vinkovaca i obiteljska saga o staroj graničarskoj Šokadiji te nadahnuto putopisno štivo Neput Miroslava S. Mađera. Njima se djelom Šuma i Šokci pridružuju književnica Mara Švel-Gamiršek te po drugi put Ivanka Vujčić-Laszowski zbirkom proza Povratak. Valja istaknuti vrijedan prilog priređivača Martina Grgurovca - priređivanje uzorne etnografske monografije Otok Josipa Lovretića, koja je po prvi put objavljena kao cjelovito djelo s pripadajućom dosad neobjavljenom građom i ispravcima građe. Osobito zanimanje zaslužuju djela povijesne i dokumentarne vrijednosti. Opis Srijema srijemskoga biskupa Ladislava Szörenyija prati prošlost hrvatske regije Srijem od antičkih vremena do sredine XVIII. stoljeća, a Mohačka bitka Stjepana Brodarića autentično je autorovo viđenje ratnoga poraza ugarske feudalne vojske, što je bitno utjecalo i na hrvatske prilike. Bolno je i poučno s teškim i stravičnim iskustvom istočnohrvatskoga rata čitati djelo o Sulej-manovu pohodu na Ugarsku, jer se i njemu na putu našla istočna Slavonija, pa je upravo tada Hrvatska postala “štit i oklop” (scutum et clipeus) i predziđe kršćanstva (antemurale christianitatis). U netom se minulom ratu radilo, naime, o iskustvu znatno težem od onoga u tursko doba, o kakvom govore objavljeni autori Kašić, Szörenyi i Brodarić, jer su nam naši neprijatelji zatirali identitet da bi nas potpuno uništili. Nestat su trebali s lica lijepe naše domovine znakovi katoličanstva: crkve, kapelice i groblja, zna-kovi naše prosvijećenosti: škole, sveučilišta i knjižnice, znakovi naše kulture i povijesti: muzeji, arhivi, građe-vine i svi drugi spomenici. Stoga danas razumijemo bolje nego ikada prije važnost duhovnoga nasljeđa po kojemu smo to što jesmo - baštinici svega što je hrvatski narod dosad stvorio. U tom bi smislu u nizu najnovijih izdanja “Du-kata” trebalo izdvojiti knjigu Putopisi Antuna Gustava Matoša (Vinkovci, 1995.) što ju je, očigledno s umijećem i ljubavlju, priredila Dubravka Oraić-Tolić te popratila nadahnutim pogovorom. To je u ovo naše doba zacijelo najzanimljiviji pristup velikome magu riječi Matošu, dirljiv domoljubni come back tome najpoznatijemu Hrvatu Srijemcu i njegovoj veleumjetnini - putopisu. 37 knjiga “Dukata” trajno svjedoče o nama. Brane nas od barbarstva naših neprijatelja, pohra-njuju i pronose ljepotu, umnost, hrabrost i svaku drugu vrlinu izabranih predstavnika hrvatskoga naro-da. Čuvaju i podaruju bogatstvo znanja koje od pamtivijeka izumijevaju ljudi za ljude. Njihove su stranice zapisi onih što su potaknuti ljubavlju prema čovjeku i životu smjelo i marno bilježili što se vjekovima mislilo, što se u širokom i dalekom svijetu dogodilo. One nam se iz prošlosti i sadašnjosti, iz riznice nacionalne mudrosti i nadarenosti javljaju pro-ročanskom snagom, glasovima ohrabrenja i vjere. Tiskajući knjige svoje baštine vršimo jednu od najčasnijih čovjekovih misija na zemlji - misiju šire-nja i promidžbe vrijedne i korisne knjige koja nas uvijek bogati sobom i čini umnijim i boljim ljudima. Neka se i u dolazećim godinama niže “Dukat” do “Dukata”, jedan uz drugoga - đerdanski zlatni niz. Neka svaki od njih zazveči svojom glazbom i zasja vlastitim sjajem. Neka zajednički bogate našu hrvatsku duhovnu republiku neprolaznim vrijednostima istinske i trajno vrijedne baštine predaka. To je ipak, ipak, i usprkos našem prozaičnom, postvarenom svijetu, naj-bitnije. Samo je to pravi izbor za budućnost. Ostaje i traje. Samo nas po tome ima, samo s tim jesmo. Za svagda! Katica Čorkalo JOŠ O “DUKATU”
rednica “Dukata” dr. Katica Čorkalo predhodila je meni kao nastavljaču te važne edicije “Privlačice”. Poslije njena uredništva moja je urednička malenkost potpisivala sljedeća izdanja: Đuro Šovagović: U sedmom nebu (I. i II.), A. G. Matoš: Putopisi, Ante Gardaš: Hej, bećari, Zlatko Tomičić: Slavonijom, zemljom plemenitom, Ivo Balentović: Osmijeh zlatne doline, Slom Ivana Mekog i Ničiji čovjek, Jakov Ivaštinović: Hrvatskom, uzduž i poprijeko, Slavko Mikolčević: Pjev starog fauna, grupa autora: Istaknuti Babogredci i još jedna u nizu Ive Balentovića Pogled preko ramena. Navedene naslove spominjem kao svojevrsni do-datak vrlo spremnom i nadahnutom uvodniku knjizi Slavonijom, zemljom plemenitom, a pod naslovom Trideset dukata – zlatna niska “Privlačice” što potpisuje dr. Katica Čorkalo. Držim da će se na taj način zaokružiti dosadašnji fond biblioteke “Dukata”, s kojom se zaista može podičiti nakladnik. A kako se vidi, i u tom nastavku podosta je zagrebačkih autora s kojima nakladnik uspješno surađuje, i po svim znakovima – surađivat će još šire i intenzivnije … Miroslav Mađer
