O “Dukatu“ Opirući se neumitnom protjecanju vremena, čovjek od iskona potvrđuje svoje postojanje činom ruku i duha, utiskuje u sveopću prolaznost neuništive međaše – svjedoke da je bio i stvarao. Stoljećima dozrijevahu umjetnička i kulturna djela drevne nam i pitome Slavonije: - naslijeđe predaka upisano u mozgu i žilama - spomenici u misiji poricanja zaborava. Danas potomci njeguju baštinu otaca; ona hrani zanos nadarenih sinova svojom raskošnom ljepotom i zaodijeva se novim ruhom. Duboko ukorijenjeni u hrvatsku zemlju i njezinu istinu, zauzeti su željom da poruke minuloga doba – sjajne poput dukata – ožive u knjižnici “Dukat” i bljesnu suvremenim smislom.
Katica Čorkalo-Jemrić