Čudo u lipoj slavonskoj zemlji
U dramatičnim vrtlozima u Hrvatskoj tijekom posljednih dvadesetosam godina, koji su na bubnjevima povijesti oglašeni mrtvačkim marševima ratova i zločina, egzodusima i stanovništvom na samom rubu preživljavanja, postojanje i kulturno zračenje Slavonske naklade “Privlačica” herojski je podvig jedne skupine ljudi dovoljno ludih da se založe za stvar knjige od koje su, u spomenutom međuvremenu, i tajkuni digli ruke, odnosno na knjizi skrahirali. A kad se još k tome uzme u obzir da se to junačko djelo duha dogodilo u Vinkovcima, koji ruku na srce ipak nisu ni knjižarski Frankfurt ni knjižarski Milano, nego hrvatski grad prošlosnoga velika književna značenja, ali bombardirane i opljačkane sadašnjice, čuđenje prelazi u naklon i u skidanje kape. Pojedinačna izdanja slavljenika “Privlačice” u bibliotekama “Dukat” i “Mali dukat”, kojima se apostrofira slavonizam kao jedna od perli u književnoj kruni Hrvatske, a pogotovo divot-biblioteke u stotinjak svezaka projekata “Slavonica” , “Croatica” i “Carmen Croaticum” kojima se na jednom mjestu pribire i legitimitetom znanstva signira cjelokupni nacionalni duhovni korpus, i sve to baš i jedino u Vinkovcima, jedno je od prerijetkih, doista kapitalnih čuda našega duha u našem nesretnom vremenu. Čuda međutim, koje je tako duboko u lipoj slavonskoj zemlji da je trajnije ukorijenjeno jedino u našem srcu.
Nedjeljko Fabrio
